Od 19. stoljeća nadalje, kava je postala najpopularniji svjetski napitak, nakon vode.

KRATKA POVIJEST KAVE: IZMEĐU LEGENDE I PASTORALNOG PORIJEKLA

Povijest kave prožeta je sa bezbroj legendi.
Njezin stimulativni učinak na ljudsko tijelo otkriven je slučajno, kao i terapeutske vrline čaja, ali više od tisuću godina kasnije.

Prema legendi, sve je započelo u 9. stoljeću u Abesiniji, današnjoj Etiopiji. Pastir koji živi u provinciji Kaffa zapanjio se što njegove koze noću nisu mogle spavati.
Ne znajući što učiniti, obratio se redovnicima obližnjeg samostana koji su razriješili misterij: koze su voljele jesti plodove trešnje nalik na čudnu biljku – grm kave.
Potaknuti znanstvenom znatiželjom, redovnici su pripremili infuziju s tim bobicama i nakon što su popili napitak, svi su se osjećali nabijeni energijom.

KAVA – “TRIJEZNA OPIJENOST”

I danas se etiopska visoravan smatra kolijevkom kave. Odatle su bobice kave prešle Crveno more i stigle u Arabiju.
Uzgoj kave započeo je u Jemenu sredinom 15. stoljeća. Iz hodočasničkih gradova Meke i Medine kava se brzo širila Arapskim poluotokom.

Lučki grad Mocha bio je do 1720. središte svjetske trgovine kavom. Iz tog razloga, do 18. stoljeća, “Mocha” se pio u kafićima diljem Europe.
Bio je to izuzetno skup napitak koji si je samo plemstvo moglo priuštiti. Širenjem Osmanskog carstva u 16. stoljeću kava se proširila u Malu Aziju, Siriju, Egipat i jugoistočnu Europu.

Čitav islamski svijet pokorilo je “trezveno pijanstvo” ovog crnog napitka, čije ime danas dolazi od arapske riječi “qahwah” što znači “vino”, dok su ga Turci zvali “Kahweh”.
Kako muslimanima nije dozvoljeno da konzumiraju alkohol, kava je postala “vino islama”.

KRAJ ARAPSKOG MONOPOLA NA KAVI

Arapi su ljubomorno čuvali bobice kave i njezino dragocjeno voće, strogo zabranjujući njihov izvoz.
Trgovina zrnima kave ostala je u rukama Arapa dugi niz godina, sve dok početkom 17. stoljeća neki neustrašivi nizozemski trgovci nisu imali hrabrosti prokrijumčariti zrna kave u Europu.
Ovdje su se bobice kave uzgajale u staklenicima i narančama, prije nego što su ih ambiciozne kolonijalne sile počele uzgajati na otoku Java, u Kolumbiji i u Keniji.

Kava, koja je danas međunarodno dostupna roba, postala je “piće naroda” u mnogim zemljama tijekom 19. stoljeća.

Povijest Lavazze započela je tih godina: tvrtka je zapravo osnovana u Torinu 1895. Ono što je započelo 850. godine nove ere s misterioznom biljkom, danas je najpopularniji napitak na svijetu, nakon vode.

***”Prema svjedočanstvu jednoga rukopisa iz pariške Bibliothèque Nationale, kava se upotrebljavala već oko 875. U XV. st. bila je prenesena u Jemen. Pol. XVI. st. osvojila je i druge zemlje Bliskog i Dalekog istoka pa je popularnost kavana postala tolika da su one ugrozile posjećenost džamija; zbog toga je na kavu bio udaren namet, a 1511. održana je i sinoda zbog kave. Borba protiv kave, koja je započela za Selima II. (1524–74), završila je 1633. naredbom Murata IV. o zatvaranju i rušenju kavana u Carigradu, ali je ta naredba s vremenom ukinuta. Do pokušaja da se kava zabrani došlo je i u Engleskoj za Karla II., a i u Francuskoj je 1679. u Aixu bila javna rasprava protiv kave. Zbog svojega osvježujućega djelovanja kava je ubrzo postala omiljeno piće širom svijeta. Pjesnici i književnici pisali su joj hvalospjeve (A. Pope, Jean Paul), a J. S. Bach posvetio je kavi jednu svoju kantatu (Kaffeekantate).”
***(https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30966)